mladakucanica
plakati uz tužne pjesme ili kad stignu računi...
ili bar biti sjetna uz njih. nije da to volim, ali ima nešto posebno u tome, neki odušak, olakšanje. Balašević,Crvena Jabuka, Majke - najbolji su mi za to. a opet nekad, mogu ih slušati, i ma kako pjesme bile tužne, mene ne diraju. ovisi o mom raspoloženju.
zasad se ne žalim na račune koje plaćam - ljeto je zato najljepše godišnje doba. no uskoro dolazi sezona grijanja. ja svoju plinsku maju (naziv peći) palim među zadnjima - svi počnu ložiti, samo ja još ne. grijem se pod pokrivačima i na poslu. preškrta sam bacati novac u dim (to je ono što grijanje doslovno je). teško mi je za to izdvajati novce. spadam gotovo u hrvatski prosjek po visini plaće - gotovo 4 milje, no novci odlaze. samo mi prolaze kroz ruke. kao da sam nekakvo dijete. a nisam. svaku kunu trideset puta okrenem. i uvijek sam u dronjcima (ne baš doslovno, al kužite me, sigurno). stanarina, režije, kredit za auto i hrana isprazne račun redovito, svaki mjesec. kad i odem u trgovinu kupiti nešto sebi, vidim nešto za dragog, ili sestru, ili bude nekome rođendan... i tako u krug. a tek sam u sredini svojih dvadesetih, a već sam okusila valjda svu surovost života koju sam mogla, pa čak i onu koju nisam mogla, al eto nekim čudom me ni to nije promašilo.
ljudi roboti
jesmo li upravo to postali? gotovo da bih se složila. buđenje, posao, kuća, obaveze, ubijanje ono malo slobodnog vremena što nam je ostalo, higijena, sex, maženje, grljenje, spavanje i sutradan opet isto. kao da u životu varira jedino broj svađa koje se u jednom danu dogode među partnerima, u kući i na poslu te količina nervoze i brige koje nas prate, ovisno pod kakvim smo opterećenjem...
primjetila sam za sebe da kad upadnem u neke probleme i frke i strke, a ja onda laganini. opustim se mada znam da mi vrijeme curi i trese se tlo pod nogama. ne radim dobro pod stresom, pa ga se rješavam i onda kad ne bi smjela. ma zaboli me. ne isplati se gubiti živce zbog svega i svačega...
kako prestati biti robot, biti isti kao drugi, barbika napravljena u tvornici, na isti kalup kao i prethodne? ako nisi bitch nećeš opstati u ovom krvožednom beskrupuloznom uzmi-sve-što-stigneš svijetu. riješiti se stresa, to je jedna od primarnih stvari, bar meni. ne dajem da mi netko tj. nešto upravlja životom. od toga sam godinama pokušavala pobjeći za vrijeme svoje maloljetnosti. sad mogu i rješavam to na najbolji mogući način (zapravo onako kako znam). svi smo mi ljudi ok krvi i mesa.
kad nekog voliš
čovjek je zaista smiješan dok voli. dođe mi da se zapitam zar sam to zaista ja? zar zaista mogu toliko sliniti nad njim, žudjeti za njegovim poljupcima i dodirima? jel vam poznat ovaj najljepši osjećaj na svijetu kad zaspite zajedno na uskom krevetu, zagrljeni, u neudobnom položaju za spavanje ali se od miline ne želite pomaknuti? on je čovjek kraj kojeg sretna legnem, sretna što ću se kraj njega probuditi. najsretnija sam kad ugledam najmilije lice prije nego što se sjetim gdje sam i kako se zovem... eto, samo sam to htjela napisati, uskoro će doći... pametan je taj naš Bog jer je stvorio dvoje i podario im osjećaj ljubavi...
tjeskoba
danas me uhvatila. sama sam, dragi mi fali, moja obitelj (bar onaj dio mlađi od mene), strah da se nekom nešto ne dogodi... čemu taj strah? kao da izazivam zlo kad me obuzmu takve slutnje. prvih par puta sam mislila da je to predosjećaj da će se nešto loše dogoditi nekome mom, no ništa nije ni sličnoga bilo. pa odakle onda taj osjećaj izgubljenosti, straha od više sile na koju se ne može utjecati? možda sam samo ziheraš i želim biti sigurna da ću imati ljude koje volim oko sebe zauvijek. jako se vežem i ovisna sam o onima koje volim. je li to neki samoobrambeni strah da ako se nešto dogodi budem spremna na to - realno gledajući ne bi trebalo bit moguće, no tko zna. Bože daj da budem jak, da mi prođe utorak!!!
05.09.2006. u 22:41 | 0 Komentara | Print | # | ^potreba za samoćom i za ljudima
po horoskopu sam takva da volim biti sama. treba mi je pomalo (samoće) svaki dan. da odmorim od problema, tuga, posla, ljudi... svatko danas želi nešto od tebe, vuće te u svoje spletke i probleme. osim toga, mi se naivno družimo s ljudima i dopuštamo im da se uvuku u našu privatnost koju oni nakon povjerljivog razgovora iskoriste kako bi tračali i ubrzo se trač počne jezivo provlačiti gradom, firmom, krugom poznanika ali ne kao mogućnost nego kao tvrdnja (dakle, nije ona je možda trudna nego znam, da, ona je trudna, to je činjenica). i čemu onda i pričati s ljudima kad znaš da će saslušati samo ono što mogu iskoristiti protiv tebe, za nož u leđa... da si radije nabavim psa, tako je sigurnije barem dok znamo da ne znaju pričat ljudskim jezikom 
možda sam sretna što ni nemam preveliku potrebu za ljudima jer da imam mogla bih se odmah na početku svog malog života raznijeti sačmaricom i finito. zašto smo tako zavidni i podli, zašto nas veseli kad nekom smjestimo, izdamo ga i otkucamo? prokleti kapitalizam, eto što napravi od čovjeka...
evo ovako izgleda veza mene i mog dragog :)
Baby seems we never ever agree
You like the movies
And I like T.V.
I take things serious
And you take 'em light
I go to bed early
And I party all night
Our friends are sayin'
We ain't gonna last
Cuz I move slowly
And baby I'm fast
I like it quiet
And I love to shout
But when we get together
It just all works out
[Chorus:]
I take--2 steps forward
I take--2 steps back
We come together
Cuz opposites attract
And you know--it ain't fiction
Just a natural fact
We come together
Cuz opposites attract
Who'd a thought we could be lovers
She makes the bed
And he steals the covers
She likes it neat
And he makes a mess
I take it easy
Baby I get obsessed
She's got the money
And he's always broke
I don't like cigarettes
And I like to smoke
Things in common
Just ain't a one
But when we get together
We have nothin' but fun
I take--2 steps forward
I take--2 steps back
We come together
Cuz opposites attract
And you know--it ain't fiction
Just a natural fact
We come together
Cuz opposites attract
[Repeat Chorus]
Baby ain't it somethin'
How we lasted this long
You and me
Provin' everyone wrong
Don't think we'll ever
Get our differences patched
Don't really matter
Cuz we're perfectly matched
[Repeat Chorus Twice]
[Sung in the "ShutUp & Dance" version and in the "Opposites Attract" Music Video]
Nothing in common but this trust
I'm like a minus, she's like a plus
One going up, one coming down
But we seem to land on common ground
When things go wrong we make corrections
To keep things moving in the right direction
Try to fight it but I'm telling you Jack
Its true- this- Opposites Attract
dragi i ja zivimo skupa
vec nekoliko godina. u medjuvremenu on je dobio posao koji, naravno, nije ovdje. e sad, sve bi bilo ok da sam ja u svom gradu gdje znam konobare i mogu i sama sjest na kavu, gdje imam rodbine, prijatelja... naravno da je zivot stari kuckin sin (samo citiram) i napravio je tako da smo u novom, nepoznatom gradu poceli stvarati zivot i sad sam ja u njemu sama! blago receno tesko mi je. inace sam osoba koja ne treba ljude, bar ne puno ljudi. nisam jako drustvena. ali ipak prijatelje trebam. i sve je tesko. sreca je ta pa radim i bar sam upoznala nekoliko ljudi svojih godina na poslu, mogu s njima na kave i tako to. no zivot mi se cini nekako isprazan. mozda bi mi tako bilo da sam u svom gradu. znam neke koji se i u svom gradu osjecaju kao totalno stranci jer su izbivali 5 godina tijekom studija i grad se mijenjao, ljudi su se mijenjali. ne znam koje je rjesenje, trebam li ja poceti zivjeti dosadni zivot unutar 4 zida ili traziti neke zanimacije kojima bih si ispunila dan. ljubimca sam si mislila uzeti, no nisam u svom stanu pa to bas i nije pametno. a i zbog posal puno izbivam iz stana. upisat cu se na neki aerobik, uclanit u nekakvu organizaciju, moram nesto. 
vratili se s godisnjeg...
bilo je slatko ali kratko. ne smeta. sretna sam sto smo uopce mogli ici. bila sam ljuta i tuzna jer ''svi idu'' na more, a mi opet ne. uspjeli smo nesto iskemijati da si ipak more priustimo. troskovi su bili svedeni na minimum, sto se tice akomodacije, hrane i izlazaka. ukratko - svega. no ne marim. samo mi je bilo bitno da se ode i odmori. sad cu vam obrazloziti tko su to sve bili ti svi koji idu da zajednicki zakljucimo u kakvoj sam zabludi bila. M ce biti simbol za djevojku a D za decka (vecina mojih poznanika su parovi i tako su i isli na more)
M i D otisli na 10 dana kod rodbine (oboje rade no zive kod roditelja)
M i D otisli u privatan smjestaj (oboje rade no zive kod roditelja)
M otisla raditi na more - vise uzivala nego radila, super lagan posao (radi i zivi u svom stanu)
M otisla rodbini na more (radi i zivi sa roditeljima)
M i D otisli rodbini i prijateljima na 10 dana (oboje rade no zive kod roditelja)
M i D otisli u privatan smjestaj (oboje rade no zive kod roditelja)
M otisla u privatan smjestaj (ima stipendiju i zivi kod roditelja)
da ne davim dalje, izvucimo zakljucak. gotovo svi moji prijatelji zive kod roditelja i dobar dio njih je jos isao k rodbini. znaci, oni kad se vrate s mora ne moraju razmisljati hoce li imati za stanarinu i rezije, za hranu i ostale sitne troskove. a samim time sto su neki isli rodbini, nisu placali smjestaj nego su taj novac ili ustedjeli ili potrosili pa im je na moru bilo zabavnije. kako sam luda bila kad mi je na pameti bilo samo to da svi na more idu... more je skupo. no najgore je kad se vratis, a sve te tvoje obaveze cekaju da ih platis kao i svakog mjeseca do sada...
novac
novac je ono sto me razlikuje od svih mojih godisnjaka. posljednjih 5 godina, sav novac koji mi je prolazio kroz ruke, bio je zaradjen od tih istih ruku. zbog toga sam vrlo savjesna u njegovom trosenju. mogla bih zapravo jednostavnije reci da sam skrta. svaku kunu dva puta okrenem. to je upravo zato jer sam se sama oznojila da ju zaradim. nikada nisam imala toliko da bi moja garderoba izgledala savrseno, na odjecu sam trosila minimalno. odjeca je, dakako, uza sve druge vazne, zivotne troskove, bila gotovo posljednja na redu. vec mi je postala navika razmisljati kako novac rasporediti, od placanja stana, rezija i hrane, do pogleda kako gotovo nista vise nije ostalo. i to ti je zivot. radis, mucis se i znojis, fakultetski si obrazovan, imas trajno zaposlenje, a opet hodas u odjeci koju si kupio na drugoj godini faksa (i ranije). sve mi se vise cini da se manje treba diviti madjionicarskim trikovima Davida Coperfilda a vise ljudima koji uspiju danas skrpati kraj s krajem...
kad dodje sezonsko ciscenje...
... ja se najradje zatvorim u ormar i ne izlazim dok ne prodje. mrzim!!!! spremati!!! zasto? mislim da je odgovor jednostavan i vrlo logican - pa koga bi privlacilo ciscenje i spremanje kad je to upravo ono sto radim svaki dan??? cak se cudim ljudima koji to vole. danas i jucer spremao je - dragi! zlato moje malo! u tim situacijama ocita je vladavina nasih horoskopskih znakova - on picajzla koja voli spremati (blago meni) a ja ne volim. jedino kad sam u pms-u. cak ni onda ne spremam jer to volim, nego zato sto me zivcira nered. nisam neuredna, no spremam bez nekog uzitka.
s druge strane, kuham rado. nije da sam ekspert, no volim i kuhati i papati. moje se kuhanje svodi na brza ali ipak zdrava jela. nije bas da kupujem gotova jela, no polugotova da. smtznuti grasak, spinat i mahune, jednostavne pripreme mesa (pecnje, pohanje), pohanje povrca (cvjetaca, tikvica, gljive), variva i tako. jela koja zahtjevaju dugu pripremu ne nadju mjesta u mojoj kuhinji, no budu s vremenom.
